Termin augmentativna i alternativna komunikacija (AAC - AAK) odnosi se na alate i tehnike koji se mogu koristiti zajedno ili posebno kako bi upotpunili komunikaciju kod ljudi koji imaju poteškoća s govorom ili pisanjem. AAK obuhvata nepotpomognute komunikacijske tehnike (npr. pokazivanje, gestikuliranje), jednostavna tehnološka pomagala (npr. komunikacijske knjige i kartice) i napredne komunikacijske uređaje (npr. uređaji i računari s glasovnim izlazom, poznati i kao uređaji za generisanje govora).
Govor je uobičajeni način komunikacije. Oduševljeni smo kada čujemo detetovu prvu reč i jedva čekamo da čujemo kako ono izražava svoje želje, potrebe, osećanja i misli. Očekujemo da će naučiti uspešno da komunicira i kaže ono što želi, kada i kome to želi.
Kada odrasla osoba doživi dramatično iskustvo poput povrede glave, oboljenja ili moždanog udara, nadamo se da će se govoriti kao i pre. Međutim, postoje situacije kada se govor ne razvija ili nije funkcionalan u dovoljnoj meri da bi zadovoljio komunikacijske potrebe. U tim situacijama preporučuje se uvođenje potpomognute komunikacije.
Porodica, prijatelji, učitelji i ostali često izražavaju sledeće brige:
(Web stranica: University of Nebraska – Lincoln's AAC Connecting Young Kids (YAACK)):
Upotreba potpomognute komunikacije odvratiće korisnika od govora.
Uvođenje potpomognute komunikacije znači da smo odustali od govora.
Potpomognuta komunikacija postaće poput štake na koju se osoba oslanja. Osobe koje se njome koriste neće raditi na svom govoru. Odabraće lakši put i koristiće se samo potpomognutom komunikacijom.
Osoba je još premlada za potpomognutu komunikaciju ili se još nije dovoljno oporavila.
Treba joj dati više prilike za korišćenje govora pre nego što uvedemo potpomognutu komunikaciju.
Ovakva briga svakako je razumljiva, ali činjenica je da korišćenje potpomognute komunikacije neće ometati razvoj ili korišćenje prirodnog govora.
Kako možemo biti sigurni da potpomognuta komunikacija (AAC) neće odvratiti pojedinca od korišćenja ili razvijanja prirodnog govora?
U sledećem delu donosimo pregled dostupnih istraživanja i anegdotalnih dokaza prikupljenih od porodice i stručnjaka.
Millar, Light i Schlosser (2006) napravili su osvrt na studije koje, pored ostalih kriterijuma, daju pregled produkcije govora pre, za vreme i nakon intervencije potpomognutom komunikacijom. Kod učesnika istraživanja utvrđeno je sledeće:
Povećanje govorne produkcije– 89%
Nema promene u produkciji govora – 11%
Smanjenje govorne produkcije – 0%
Schlosser i Wendt (2008) napravili su osvrt na studije koje opisuju efekte potpomognute komunikacije na produkciju govora kod dece sa autizmom ili pervazivnim razvojnim poremećajem. Navode da većina studija opisuje povećanje govorne produkcije, a ni jedna... smanjenje govorne produkcije.
Ova istraživanja ukazuju da potpomognuta komunikacija nema negativan uticaj na govornu produkciju. Naprotiv, ima pozitivan efekat na nju. Ovo potkrepljuju i izveštaji i opažanja porodice, prijatelja i stručnjaka, kao i anegdotalni dokazi istraživača poput Romske, Sevcik i Pate (1988).
AAC je metoda bazirana na dokazima za lakši razvoj prirodnog govora u radu s malom decom koja ne oponašaju govor (DeThorne et al., 2009).
Zašto potpomognuta komunikacija ima pozitivan efekat na produkciju govora?
Podsetimo se svrhe uvođenja potpomognute komunikacije. Schlosser i Wendt (2008) ističu sledeće:
Podrazumeva se da je primarni cilj uvođenja potpomognute komunikacije olakšavanje detetove sposobnosti komunikacije korišćenjem više komunikacijskih metoda koje su po svojoj prirodi dopuna („augmentativne“) ili zamena („alternativne“) prirodnom govoru (Light, Beukelman & Reichle, 2003). Iako poboljšanje u produkciji govora per se nije primarni cilj uvođenja potpomognute komunikacije, takav je ishod dobrodošao bonus nastojanjima kod AAC intervencija.
Ova izjava bavi se komunikacijskim sposobnostima kod dece, ali jednako važi i za odrasle. Beukelman, Garrett i Yorkston (2007) navode da bi uvodni dio za poglavlje o uvođenju usluga potpomognute komunikacije za odrasle koji pate od hroničnih poteškoda mogao glasiti: Odrasli korisnici koji pate od hroničnih problema koriste se asistivnom tehnologijom da bi mogli učestvovati u svakodnevnom životu i ostati povezani sa svetom oko sebe. Ova izjava, kao i ona koju navode Schlosser i Wendt, samo potvrđuje da je prva i najvažnija namena potpomognute komunikacije (vrste asistivne tehnologije) izgradnja komunikacijskih sposobnosti za interakciju sa svetom oko sebe.
Zašto dolazi do ovog dodatnog pozitivnog efekta (bonusa, kako su ga nazvali Schlosser i Wendt) povećanja govorne produkcije?
Blischak, Lombardino i Dyson (2003), na temelju dostupnih istraživanja, raspravljaju o mogućim razlozima zašto bi upotreba potpomognute komunikacije, a posebno uređaja za generisanje govora, mogla podsticati produkciju prirodnog govora. Zapažene efekte grupisali su na sledeći način:
Komunikacijski efekti – veće učestvovanje u interakciji uključujući prilike za komunikaciju, komunikacijsku razmenu, poruke i funkcij, kao i duže trajanje komunikacijske poruke
Motorički efekti – smanjeni fizički zahtevi i manji pritisak oko upotrebe govora.
Akustički efekti – trenutna produkcija govora uređajem za generisanje govora (generisanje govora odabirom određene poruke), veća postojanost/ kvalitet govornih modela, povezivanje grafičkih simbola s govornom produkcijom, razvoj unutarnje fonologije.
Sada nam je jasno zašto potpomognuta komunikacija ne ometa korišćenje govora, a proučili smo i neke od faktora koji bi mogli pomoći povećanju govorne produkcije po uvođenju potpomognute komunikacije, a posebno uređaja za generisanje govora.
Koliki napredak u govoru možemo očekivati i koliko brzo?
Millar, Light i Schlosser (2006) na temelju analiziranih studija zaključuju da su pozitivni efekti na govor u tim primerima skromni. Međutim, naglašavaju da se pozitivnan efekat u govornoj produkciji mora posmatrati imajući na umu stupanj govornih i saznajnih sposobnosti svakog pojedinca pre uvođenja potpomognute komunikacije. Dodaju da je u pojedinim slučajevima do poboljšanja u govornoj produkciji došlo odmah, dok su u 21% slučajeva primeri pozitivnog učinaka na govornu produkciju kasnili za uvođenjem potpomognute komunikacije.
Schlosser i Wendt (2008) ističu da kod pojedinaca s autizmom poboljšanje u govornoj produkciji varira od slučaja do slučaja. Ističu da napredak može varirati od malog do velikog, ali nisu još do kraja poznate karakteristike tih pozitivnih učinaka.
Kao što je i za očekivati, ne postoji striktno pravilo koliko će brzo i do kakvog poboljšanja u govornoj produkciji doći (i hoće li do njega uopše doći) nakon uvođenja potpomognute komunikacije. Međutim, Schlosser i Wendt (2008) ističu da mogući izostanak poboljšanja produkcije prirodnog govora... ne može osporiti vrednost AAC intervencija.
Kako funkcionše prirodni govor zajedno s potpomognutom komunikacijom?
Svi mi svakodnevno koristimo različite oblike komunikacije. Razgovaramo, pokazujemo na nešto, mašemo, koristimo se facijalnom ekspresijom i govorom tela. Zavisno od okruženja, komunikacijskom partneru i poruci, biramo različite metode komunikacije.
Osoba koja se koristi potpomognutom komunikacijom u tome se ni po čemu ne razlikuje od nas. Potpomognuta komunikacija, govor, gestikulacija, facijalna ekspresija i govor tela koegzistiraju kao deo multimodalnog komunikacijskog sistema. Baš poput nas, i ova osoba mora odlučiti koji način komunikacije će koristiti u okruženju, komunikacijskom partneru i samoj poruci.
Više o toj temi pronađite na Dynavoxovoj stranici Implementation Toolkit u odjeljku Learning Path.
Ako se uvede AAC, hoće li ona zauvek ostati deo nečije komunikacije?
Pojedinci sa funkcionalnim govorom svakodnevno se koriste nekim oblikom potpomognute komunikacije (npr. gestikulacijom, pokazivanjem predmeta ili slika u svojoj okolini). Zato je odgovor da. AAC će biti sastavni dio nečije komunikacije celog života. Menja se samo vrsta potpomognute komunikacije, koliko se često i u kojim situacijama koristi. S poboljšanjem u kvalitetu produkcije govora, osoba može koristiti AAC-om samo s nepoznatim komunikacijskim partnerima, pri telefonu ili za rešavanje poteškoća u komunikaciji.
Jako je važno istaknuti sledeće; poznati komunikacijski partneri često će reći:
„Ne treba mu AAC. Razumem ga,“ ili „Time se koristi samo tamo i tamo jer mi je kod kuće razumemo.“
Ova uverenja ograničavaju korišćenje potpomognute komunikacije i mogla bi negativno uticati na krivu učenja. Sve dok korisnik potpomognute komunikacije u potpunosti ne ovlada korišćenjem, treba podsticati njenu upotrebu u svim situacijama i sa svim komunikacijskim partnerima.
Istinite činjenice o potpomognutoj komunikaciji (AAC) i govoru
Potpomognuta komunikacija NEĆE sprečiti razvoj i korišćenje prirodnog govora
Potpomognuta komunikacija ima pozitivan učinak na produkciju govora i preporučuje se kao terapijska metoda za razvoj prirodnog govora
Pozitivni učinci na govornu produkciju nakon uvođenja potpomognute komunikacije variraju od osobe do osobe
Potpomognuta komunikacija deo je nečije ukupne komunikacije koji uključuje i prirodni govor
Potpomognuta komunikacija povećava sposobnost pojedinca za efikasnom i samostalnom komunikacijom.
Bibliografija i druge napomene
Beukelman, D., Garrett, K., & Yorkston, K. (2007). Augmentative Communication Strategies for Adults with Acute or Chronic Medical Conditions. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing.
Blischak, D., Lombardino, L., & Dyson, A. (2003). Use of speech-generating devices: In support of natural speech. Augmentative and Alternative Communication, 19:1, 29 – 35
DeThorne, L. Et al. (2009). When “Simon Says” Doesn’t Work: Alternatives to Imitation for Facilitating Early Speech Development. American Journal of Speech-Language Pathology, 18, 133-145.
Does AAC Impede Natural Speech? – And Other Fears. University of Nebraska – Lincoln's AAC Connecting Young Kids (YAACK) website – www.aac.unl.edu/yaack/b2.html
Light, J., Beukelman, D., & Reichle, J. (2003). Communicative Competence for Individuals Who Use AAC: From Research to Effective Practice. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing.
Loncke, F. Et al. (2008, November). Are Users of Speech Generating Devices Using an Internal Phonology? Technical/Platform Session at the American Speech Language Hearing Association Convention: Chicago.
Millar, D., Light, J. & Schlosser, R. (2006). The Impact of Augmentative and Alternative Communication Intervention on the Speech Production of Individuals with Developmental Disabilities: A Research Review. Journal of Speech, Language and Hearing Research. 49:248 - 264.
Romski, M., Sevcik, R. & Pate, J. (1988). The Establishment of Symbolic communication in Persons with Severe Retardation. Journal of Speech and Hearing Disorders, 53, 94 – 107.
Schlosser, R. & Wendt, O. (2008). Effectss of Augmentative and Alternative Communication Intervention on Speech Production in Children with Autism: A Systematic Review. American Journal of Speech-Language Pathology. 17:212 – 230.
What is AAC. International Society on Augmentative and Alternative Communication, http://www.isaac-online.org/en/aac/what_is.html
Izvor:
Myths – AAC will Keep Someone from Talking.
http://www.dynavoxtech.com/implementation-toolkit/details.aspx?id=373. 16.5.2016.
Objavljeno uz dopuštenje Tobii Dynavox.
留言